Ivana Kocsis živi i radi u Osijeku. Osnovnu školu i  I. gimnaziju završila je u Osijeku. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, smjer marketing, na temu Energetski isplativa kuća nakon čega upisuje fakultet za dizajn na Univerzitetu Union u Beogradu. Kao ing. dizajna u Osijeku dobiva upite za suradnju na brojnim javnim i privatnim nekretninama od kojih izdvaja neke kao što su:
– caffe bar the kavana,

restoran, lounge bar lumiere,

restoran, krčma „kod ruže“,

pansion „kod ruže“,

– night-club „q“,

– frizerski salon „la dutti“,

fotokopi „2b“ te brojne urede i poslovne prostore tihe djelatnosti. Drugačije, ekscentrično, hrabro, prepoznatljivo, moderno, inovativno, toplo….samo su neki od opisa stila dizajna interijera Ivane Kocsis koje izdvajaju zadovoljni klijenti. O sebi ne želi govoriti sama, već pušta da to čine drugi i njeni radovi tj. interijeri i eksterijeri.

Iskustva korisnika:

…neuglednu sobu pretvorila je u raj za oči…“, B.D.

Prostor stana posjeduje snažnu intimu i upravo ta činjenica uređenje stana čini višestruko složenim procesom. Ako uz tu činjenicu niste vješti u pregovaranju s izvođačima radova, naručivanju materijala koji pogađaju zamisao, namjenu, kvalitetu i cijenu tada je uređenje stana (u kojemu stanujete u trenutku dok ga renovirate) unaprijed mučna zadaća. S Ivanom sam se upoznala za njezina rada na poslovnom prostoru u koji sam zalazila. Promatrajući je “na djelu” poželjela sam i sama zamoliti je za pomoć i tako dostignuti upravo ono što je Ivana pokazivala u tom trenutku: spretnost u pregovorima s izvođačima radova, poznavanje materijala i izvedbe, uočavanje pogrešaka, insistiranje na ispravljanju, dosljednost i ustrajnost. Estetiku ne naglašavam jer se estetika u Ivaninim autorskim rukopisima čita uvijek iznova i u potpunosti je prepoznatljiva. Danas, kada je stan obnovljen, moram istaknuti da je Ivana ostvarila moju želju koju nisam izgovorila, ali je u potpunosti opisala središte mojih potreba nazvavši je “stan-slikarsko platno”. Nakon nekoliko tjedana života pod Ivaninom zaštitom (u kojima niti jedan korak nije bio prepušten slučaju), stan je, doista, postao moje “slikarsko platno” u kojemu se svakodnevno osjećam kao u iznova osmišljenoj slici. Pri tome su moji važni sadržaji i nadalje prisutni, a svaki od njih razmješten je kao dio kompozicije koja se ne izdvaja u stanu-platnu-slici.“, klijent koji je želio ostati anoniman.